1º DIA
ENTRADA
Antis
di más, nu entra na «Nau» pa un viájen ki un puéta baianu[1]
ta konvida-nu, ô midjór, ta aprizenta-nu:
«Éra antigamenti/kel
purmeru nau di skravus/ na direson di Arkipélagu/ta navega faxi/ ku forsa di
alízius».
Velosidadi
di es viaájen pode inpidi ratenson di imájen na nos odju, na nos sérebru, y
dilí nisisidadi di nu adápta rítimu di puéma ku nos xintidu. Ku velosidadi
kontroladu, nu sigi viájen di «nau» retrospetivamenti, dja ki el ta trata di un
viájen ki dja é stória («Éra
antigamenti...»).
Kabuverdi komesa ku un nau, nãu un nau kualker. E
tinha skravus, mas tanbe e tinha alguns Kapiton-Xéfi. Un nau sen identidadi
pamodi si stória staba inda na prinsípiu, pamodi Kabuverdi inda ka éra, el
staba pa ser, mas si distinu dja
komesaba ta kunpri. Sima na puéma «Prelúdio», nu pode fla tanbe ku Jorge
Barbosa:
«…na es óra enton/ na es óra inisial/ komesa
ta kunpri/ es distinu di nos tudu».
Na faxi-faxi, «nau» sa ta sigiba («rápida
navegando») pamodi kusa ki ta interesaba
e ka éra propriamenti kel viájen, mas sobritudu
xigada. Mas mutor di es viájen e ka éra razon nin mutu ménus kurason.
Éra
inpulsu ségu di un otu forsa – kel di duminador – ki puéta, metaforikamenti, dizigna pa «inpulsu di alízius».
Nu fla ma el e ka’ra un nau kualker, pamodi
apezar di el ser «negreru», e tinha:
«algun
grandéza na mastrus altu/ ku pónta en fórma di krus»
Éra, purtantu, un nau inportanti y si «grandéza» ta
midiba pa altura di si «mastrus» y pa grandéza di si “kruzis».
Na krus amás na
mastru nu ta odja «Fé y Inpériu» obijetivus di viájen pa donus di nau; inísiu
di un kaminhada kunpridu y penozu pa pasjerus i, muitu provavelmenti, staba
maradu pa es ka anda más faxi ki própi nau. Talvês sima na puéma «Júbiluo» es
staba «ta kanta y ta dansa», ka pamodi es ka podeba pâpia, mas sobritudu pamodi
es ka pode anda.aia liberadi» ki s ta gozaba y ki própi nau ta sinbolizaba:
“Vélas branku y en popa/ ku sopru di briza salgadu/ es ta
manteba orélas/ salienti y rodóndu/ sima petu di ponba».
Puréza di es vélas abensuadu pa Krus, liberdadi adikiridu
através di fúria di briza salgadu (nu kre fla skravatura), si forsa aroganti y
petulanti 8 sima petu di ponba) pamodi el éra úniku y sirkunskritu na si própi
reinu (nu kre fla Inpériu), es fase ki nau ser inbatível, apezar di fúria di
“mar” brabu. Es situason é puetimenti ratratadu pa Jorge Barbóza
óki el ta fla:
«Ka ta funda/ y ka ta kebra/ nau sa ta
susteba na balansu/ pézu di tufons y di óndas».
Y pa konpletaa forsa di es nau poderozu ki ta
tirsidja y ta umilha y ki ka ta paraba dianti di razisténsia di «anbienti» y
nada e ka ta temeba pamodi el éra movidu pa «glória infundadu di manda», puéta
a kontínua:
«Proa na bai ku ben, ta korta agu sima
faka/ el sa ta dividiba na dos forsa di vagas labantadu sima kastélu».
É
klaru ma na kada palavra, na kaú, na kada strófi di puéma ki nu sa ta trata, ta
disfia un monti di stória ki ka é indiferenti pa nos, pamodi es ta trata di
stória di nos povu. Si na purmeru nau negreru «koms distinu di nos tudu», na es
mesmu nau nu ta odja rezumidudizenrolar di nos própi stória. Un stória di
sufrimentu, mas tanbe di rezisténsia, dos kualifikativu( epíteto) ki ta
karateria dretu nos idiosinkrazia.
Stória di nos Povu é riku di sufrimentu ki ta jera rezisténsia, un rezisténsia
ki, tanzoménus ti altura di elaborason di es puéma, foi sénpri abafadu y
sufokadu.
“Y kai sobri nau/ tenpistadi más
grandi di ekinósiu//Dizaranjadu/ konvés trrabesadu pa forsa/ y pa raiba sonoru
di béntu/ naviu flútua tres dia/ y tres noti sen rumu// [...] Dipôs ki
finalmenti/ minuza fúria/ di béntu y di vagas/ abri na ar y na sol/ bóka di
konvés// Ku fedor ki staba/ ben otu pa riba/ otu más fédi/ di korpu di negrus
ki móre/ di medu sedi y asfisia/ na tres dia y tres noti di tormentu»
Ka
meste txeu spertéza pa diskubri sentidu di palavras di puéta. El, na diskrison
ki el fase, e ka sukundi forsa brutu di dominador, mas tanbe e ka dispreza
rezisténsia permanenti di dominadu. Na es luta di séklu (tres dia y tres noti»,
dominador ta dumina sénpri pa forsa, mas kenha ki ki ta ganha é sénpri
dominadu, pamodi di si ladu sta razãu, sta diféza di si própi dignidadi.
Dominadu solitáriu rezisti y di si ladu nin solidariedadi
nin, ménus inda, benson di Krus:
“Ku odju karixadu/ metáliku/ ragaladu/ es lansadu
rapidamenti na mar/ ku ses korpu nu: ta podrise y ta txera fédi// Ka rasadu/
nin ka ledu/ versus tristi/ na Bíblia di bordu// Talvês ka fasedu ninhun/ tuntunhidu
y brévi/ sinal di Krus».
Entritantu, viájen kontínua pamodi tudu algen ka móre;
viájen kontínua pamodi própi «nau» kebradu pa forsa di tenpistadi foi novamenti
rakonstruídu; viájen kontínua pamodi distinu di baías» sa ta kaba di komesa.Pur
isu,
«Asin
txiga/ purmeru kontinjenti/ ki ben kativu pa povuamentu di ilhas».
Puéta pâpia-nui purmeru viájen, mas sentidu (textura) ta
leba-nu konklui ma na «viájen» txeu otus viájen tinha. «Mar»
éra kel-me, «tenpistadi» muda di intensidadi, sen ki entritantu el dizaparse;
«nau», alguns bes kebra, mas el tinha pésas pa troka (peças sobressalentes).
Nu
sta na 1966. Senáriu di purmeru viájen muda na alguns aspétu pamodi «nau»
rakonstruídu é ka igua ku un otu ki sa ta kaba di sai di staleru, entritantu,
na esensial, ontinua roteiru di purmeru viájen sima lémi y tudu makinaria di
purmeru nau.
Pa
puéta, apezar di tudu, el staba ku speransa na un otu orizonti y na un otu
manhan sertamenti difernti. Pur isu, nen tudu algen ka móre na «nau»; alguns
kativus txiga ku vida pa povuamentu di «baías” undi un dia, enbóra lonji, ta
txigaba « kel óra insial/ kel óra di raspirason kansadu [arfante]/ kel óra klarin di [si] manhan triunfanti»
Sem comentários:
Enviar um comentário