quarta-feira, 19 de agosto de 2020

JORNADA TIRSIDJADU

 

1º DIA

ENTRADA

 

Antis di más, nu entra na «Nau» pa un viájen ki un puéta baianu[1]

 ta konvida-nu, ô midjór, ta aprizenta-nu:

«Éra antigamenti/kel purmeru nau di skravus/ na direson di Arkipélagu/ta navega faxi/ ku forsa di alízius».

Velosidadi di es viaájen pode inpidi ratenson di imájen na nos odju, na nos sérebru, y dilí nisisidadi di nu adápta rítimu di puéma ku nos xintidu. Ku velosidadi kontroladu, nu sigi viájen di «nau» retrospetivamenti, dja ki el ta trata di un viájen ki dja é stória («Éra antigamenti...»).

Kabuverdi komesa ku un nau, nãu un nau kualker. E tinha skravus, mas tanbe e tinha alguns Kapiton-Xéfi. Un nau sen identidadi pamodi si stória staba inda na prinsípiu, pamodi Kabuverdi inda ka éra, el staba pa ser,  mas si distinu dja komesaba ta kunpri. Sima na puéma «Prelúdio», nu pode fla tanbe ku Jorge Barbosa:

«…na es óra enton/ na es óra inisial/ komesa ta kunpri/ es distinu di nos tudu».

Na faxi-faxi, «nau» sa ta sigiba («rápida navegando») pamodi kusa ki ta interesaba e ka éra propriamenti kel viájen, mas sobritudu  xigada. Mas mutor di es viájen e ka éra razon nin mutu ménus kurason.

Éra inpulsu ségu di un otu forsa – kel di duminador – ki puéta, metaforikamenti, dizigna pa «inpulsu di alízius».

 Nu fla ma el e ka’ra un nau kualker, pamodi apezar di el ser «negreru», e tinha:

         «algun grandéza na mastrus altu/ ku pónta en fórma di krus»

Éra, purtantu, un nau inportanti y si «grandéza» ta midiba pa altura di si «mastrus» y pa grandéza di si “kruzis».

 Na krus amás na mastru nu ta odja «Fé y Inpériu» obijetivus di viájen pa donus di nau; inísiu di un kaminhada kunpridu y penozu pa pasjerus i, muitu provavelmenti, staba maradu pa es ka anda más faxi ki própi nau. Talvês sima na puéma «Júbiluo» es staba «ta kanta y ta dansa», ka pamodi es ka podeba pâpia, mas sobritudu pamodi es ka pode anda.aia liberadi» ki s ta gozaba y ki própi nau ta sinbolizaba:

Vélas branku y en popa/ ku sopru di briza salgadu/ es ta manteba orélas/ salienti y rodóndu/ sima petu di ponba».

Puréza di es vélas abensuadu pa Krus, liberdadi adikiridu através di fúria di briza salgadu (nu kre fla skravatura), si forsa aroganti y petulanti 8 sima petu di ponba) pamodi el éra úniku y sirkunskritu na si própi reinu (nu kre fla Inpériu), es fase ki nau ser inbatível, apezar di fúria di “mar” brabu. Es situason é puetimenti ratratadu pa Jorge Barbóza óki el ta fla:

«Ka ta funda/ y ka ta kebra/ nau sa ta susteba na balansu/ pézu di tufons y di óndas».

 Y pa konpletaa forsa di es nau poderozu ki ta tirsidja y ta umilha y ki ka ta paraba dianti di razisténsia di «anbienti» y nada e ka ta temeba pamodi el éra movidu pa «glória infundadu di manda», puéta a kontínua:

 

«Proa na bai ku ben, ta korta agu sima faka/ el sa ta dividiba na dos forsa di vagas labantadu sima kastélu».

É klaru ma na kada palavra, na kaú, na kada strófi di puéma ki nu sa ta trata, ta disfia un monti di stória ki ka é indiferenti pa nos, pamodi es ta trata di stória di nos povu. Si na purmeru nau negreru «koms distinu di nos tudu», na es mesmu nau nu ta odja rezumidudizenrolar di nos própi stória. Un stória di sufrimentu, mas tanbe di rezisténsia, dos kualifikativu( epíteto) ki ta karateria  dretu nos idiosinkrazia. Stória di nos Povu é riku di sufrimentu ki ta jera rezisténsia, un rezisténsia ki, tanzoménus ti altura di elaborason di es puéma, foi sénpri abafadu y sufokadu.

Y kai sobri nau/ tenpistadi más grandi di ekinósiu//Dizaranjadu/ konvés trrabesadu pa forsa/ y pa raiba sonoru di béntu/ naviu flútua tres dia/ y tres noti sen rumu// [...] Dipôs ki finalmenti/ minuza fúria/ di béntu y di vagas/ abri na ar y na sol/ bóka di konvés// Ku fedor ki staba/ ben otu pa riba/ otu más fédi/ di korpu di negrus ki móre/ di medu sedi y asfisia/ na tres dia y tres noti di tormentu»

Ka meste txeu spertéza pa diskubri sentidu di palavras di puéta. El, na diskrison ki el fase, e ka sukundi forsa brutu di dominador, mas tanbe e ka dispreza rezisténsia permanenti di dominadu. Na es luta di séklu (tres dia y tres noti», dominador ta dumina sénpri pa forsa, mas kenha ki ki ta ganha é sénpri dominadu, pamodi di si ladu sta razãu, sta diféza di si própi dignidadi.

Dominadu solitáriu rezisti y di si ladu nin solidariedadi nin, ménus inda, benson di Krus:

Ku odju karixadu/ metáliku/ ragaladu/ es lansadu rapidamenti na mar/ ku ses korpu nu: ta podrise y ta txera fédi// Ka rasadu/ nin ka ledu/ versus tristi/ na Bíblia di bordu// Talvês ka fasedu ninhun/ tuntunhidu y brévi/ sinal di Krus».

Entritantu, viájen kontínua pamodi tudu algen ka móre; viájen kontínua pamodi própi «nau» kebradu pa forsa di tenpistadi foi novamenti rakonstruídu; viájen kontínua pamodi distinu di baías» sa ta kaba di komesa.Pur isu,

«Asin txiga/ purmeru kontinjenti/ ki ben kativu pa povuamentu di ilhas».

Puéta pâpia-nui purmeru viájen, mas sentidu (textura) ta leba-nu konklui ma na «viájen» txeu otus viájen tinha. «Mar» éra kel-me, «tenpistadi» muda di intensidadi, sen ki entritantu el dizaparse; «nau», alguns bes kebra, mas el tinha pésas pa troka (peças sobressalentes).

Nu sta na 1966. Senáriu di purmeru viájen muda na alguns aspétu pamodi «nau» rakonstruídu é ka igua ku un otu ki sa ta kaba di sai di staleru, entritantu, na esensial, ontinua roteiru di purmeru viájen sima lémi y tudu makinaria di purmeru nau.

Pa puéta, apezar di tudu, el staba ku speransa na un otu orizonti y na un otu manhan sertamenti difernti. Pur isu, nen tudu algen ka móre na «nau»; alguns kativus txiga ku vida pa povuamentu di «baías” undi un dia, enbóra lonji, ta txigaba « kel óra insial/ kel óra di raspirason kansadu [arfante]/ kel óra klarin di [si] manhan triunfanti»



[1] baias” é un metáfora pa dizigna “Ilhas di Kabuverdi”.




Sem comentários:

Enviar um comentário